Rezerviranja su dio pasive i predstavljaju vjerojatne buduće odljeve resursa s ekonomskim koristima proizašle iz prošlih događaja te se stoga priznaju kao sadašnje obveze poduzeća. Obveze poduzeća predstavljaju fiksne obveze s jasnim rokom plaćanja te se od rezerviranja razlikuju po stupnju vjerojatnosti nastanka obveze.
Primjer rezerviranja predstavlja slučaj prodaje proizvoda s garantnim rokom. Prodavatelj tada procjenjuje, većinom na temelju iskustva i drugih relevantnih parametara, rizik povrata proizvoda uslijed kvarova te s tim povezane troškove koje evidentira kao rezerviranje. Rezerviranja se također evidentiraju kada poduzeće obznani plan restrukturiranja za troškove koji će vjerojatno nastati kao posljedica toga, za otpremnine u slučaju kada društvo planira smanjenje broja zaposlenika, kod pravnih slučajeva za koje postoji velika vjerojatnost gubitka spora i dr.
Razlika između rezerviranja i obveza je u stupnju vjerojatnosti nastanka obveze.
U slučaju kada postoji vjerojatan odljev resursa iz poduzeća za obvezu za otpremnine zaposlenima, ali se iznos obveze ne može pouzdano procijeniti, treba napraviti sljedeće:
evidentirati potraživanje prema zaposlenima | |
neevidentirati rezerviranje za otpremnine zaposlenima jer nisu ispunjeni svi uvjeti za njegovo priznavanje | |
evidentirati rezerviranje za otpremnine zaposlenima | |
evidentirati obvezu prema zaposlenima |