Indikator neto marža utvrđuje koliki je dio prihoda pretvoren u neto rezultat poslovanja (neto dobit/gubitak poslovanja). Iskazuje se kao omjer neto dobiti/gubitka i poslovnih prihoda te se uobičajeno prikazuje u obliku postotka. Neto dobit/gubitak zadnja je instanca rezultata koja pokazuje koliki je dio prihoda preostao vlasnicima poduzeća nakon pokrića svih troškova i poreza na dobit. Na vrijednost ovog pokazatelja značajno utječe struktura izvora financiranja (korištenje duga u odnosu na korištenje vlastitog kapitala), kao i fiskalno (porezno) opterećenje gdje poduzeća koja imaju veći udio duga u imovini mogu imati nižu neto maržu. U određenim situacijama navedeno može biti povoljno sa stajališta povrata vlasnicima (vidi detaljnije objašnjenje pod ROE).

Treba napomenuti da su takva poduzeća riskantnija od onih koja u manjoj mjeri koriste dug za financiranje svoje imovine. Više su vrijednosti ovog pokazatelja bolje jer to znači da vlasnicima društva ostaje veći dio prihoda. Vrijednosti ovog pokazatelja mogu se značajno razlikovati ovisno o industriji u kojoj poduzeće posluje pa je ovaj indikator potrebno promatrati u odnosu na konkurentska poduzeća, odnosno djelatnost u kojoj se društvo takmiči. Korisnom se može pokazati i analiza kroz razdoblja jer otkriva trend poduzeća u stvaranju vrijednosti, posebice kada se indikator uspoređuje s konkurencijom i/ili industrijom.

Na slici možemo vidjeti razinu neto marže kroz vrijeme za skupinu poduzeća koja su se u 2011.g. našla u financijskim problemima i skupinu poduzeća koja posluju redovito. Problematičnu skupinu poduzeća karakterizira izrazito niska neto marža prije ekonomske krize i negativna neto marža koja se ubrzano pogoršava s dolaskom krize, 2008.g. i kasnije).

Nadalje, kod skupine poduzeća koja se našla u poteškoćama možemo uočiti nagli pad neto marže u razdobljima koja su prethodila krizi. S druge strane, uspješnija su poduzeća čak i u vremenu krize uspjela održati neto maržu na znatno višoj razini.