Ovim pokazateljem izražava se broj dana potreban poduzeću da pretvori svoje proizvode/usluge u novac, tj. broj dana trajanja vezivanja operativnog radnog kapitala promatranog u užem smislu. Dani konverzije u novac izračunavaju se kao zbroj prosječnih dana vezivanja zaliha i dana naplate potraživanja, čime se mjeri vrijeme od nabave zalihe do unovčavanja potraživanja za prodane proizvode. Od prosječnih dana vezivanja zaliha i dana naplate potraživanja oduzimaju se prosječni dani plaćanja dobavljačima te se na taj način zatvara ciklus financiranja operativnog radnog kapitala.
Za poduzeća je povoljnija niža vrijednost ovog pokazatelja zato što ona ukazuje na efikasnije upravljanje operativnim radnim kapitalom. Također, manji broj dana konverzije u novac podrazumijeva i manji iznos sredstava potreban za financiranje radnog kapitala, što za posljedicu ima niže troškove financiranja. Vrijednost ovog pokazatelja može biti i negativna, a to može pokazivati pregovaračku snagu društva prema svojim dobavljačima. No, s druge strane, to može biti i znak loše financijske situacije u kojoj poduzeće nema sredstava za plaćanje obveza dobavljačima. Ovaj je pokazatelj korisno promatrati u odnosu na prethodne godine (analiza trenda), kao i na industriju u kojoj se poduzeće nalazi jer dani konverzije u novac mogu varirati ovisno o industriji, odnosno djelatnosti društva.
Manji broj dana konverzije u novac podrazumijeva i manji iznos sredstava potreban za financiranje radnog kapitala, što za posljedicu ima niže troškove financiranja.
Koji se od navedenih pokazatelja ne koristi pri izračunu dana konverzije u novac:
dani plaćanja dobavljačima | |
dani vezivanja dugotrajne imovine | |
dani naplate potraživanja | |
dani vezivanja zaliha |